Preuzeto iz Swibir Magazina vol6/2023, više pročitaj na linku:
A zašto ne?
Ništa nije nemoguće, osim ako ti misliš da je nemoguće. Cheesy, znam, ali ima nešto u tome. Kažu da treba radit ono što želiš, a meni se htjelo ić' od doma, al ono, na dulje vrijeme. Malo živjeti sama, s novom ekipom, u novoj državi, učiti na kvalitetnom faksu… Pa sam našla Utrecht Univesity, prijavila se, upala, i došla u svoj stan koji dijelim s 3 cimerice.
Bila sam uzbuđena kad sam prvi put krenula proučavati koje papire trebam predati, tamo negdje početkom siječnja 2023 godine, a moram priznati, uzbuđenje me i dalje nije prošlo 😊.
Utrecht je studentski grad osrednje veličine u usporedbi s ostalima u Nizozemskoj, udaljen je pola sata vlakom od Amsterdama. Ja sam imala tolike sreće da sam našla smještaj na campusu, tako da mi je svaka od 10 zgrada u kojima naizmjence imamo nastavu na maksimalno 10 minuta hoda od sobe. I udaljena sam od knjižnice čak 300 metara, koja je jedna od najljepših u kojima sam ikad bila, a nisu samo knjižnice ljepše nego bilo koja doma u Zagrebu; cijeli grad je jedan mali raj za svakog studenta, a posebno za one koji su sportsko ili avanturistički nastrojeni.
Cijeli Utrecht je pun biciklističkih dvosmjernih staza, koje su nerijetko jednake širine kao i ceste za aute, ima 3 bazena, a grad više izgleda kao moderno selo. Da probam to malo dočarati; kad ti je dosadno na faksu, gledaš ljame, krave i ovce kroz prozor, kad ideš do centra, na biciklu se voziš ili puteljcima uvijek omeđenim stablima, ili kroz šumu. Sve kuće su kao s razglednica, visoke, zbijene i s ogromnim prozorima, lako je naći posao, a ekipu još lakše. Faks ima organizirane asocijacije koje stalno organiziraju svakakve aktivnosti, od partija preko paintballa, do zajedničkih izleta i večera. Tu su također 'fraternities' velika stvar, za koje sam ja mislila da postoje samo u filmovima. Kako sam na internacionalnom faksu, svi ljudi oko tebe dijele slične interese što se tiče stil života: svi su otvoreni, komunikativni, žive za putovanja i dobru zabavu, ali su isto tako jako ambiciozni i predani studiranju.
Kratko rečeno, tu je sve ekstra; faks je ekstra zahtjevan, grad je ekstra lijep, a ljudi su ekstremni otprilike jednako kao i vrijeme. Hoću reći da je vrijeme ekstremno u najnegativnijem smislu moguće; svaki dan barem malo pada kiša, vjetar puše stalno, sunca većinom nema. Ne znam kako su Nizozemci među najsretnijim narodima na svijetu kad je vrijeme najdepresivnije moguće…
Bilo kako bilo, to ljude nimalo ne sprječava da svaki dan svugdje idu biciklom. Meni je njihov način života jednostavno predobar, od početka do kraja. Nije ti teško naporno raditi kad grad ima tako visoki standard života. Svi se ovdje drže pravila, i maksimalno iskorištavaju sve što država pruža, a pruža mnogo. Na primjer, studentima radnicima na plaću država dodatno daje od 400 do 1000 eura… ne znam od kud novci, ali ne žalim se!
Jedini malecki šok mi je bio koliko je faks drukčije strukturiran nego kod nas. Očekivala sam lagani uvod i ispite jednom po semestru, a dobila sam sve samo ne to. Godina je podijeljena u 4 perioda, svaki period su 3 nova predmeta, iz svakog se pišu 2 testa… i nema nikakvih kolokvija ni bilijun izlazaka na isti ispit, sve se piše samo jednom, možda drugi put ako si dobio ocjenu koja je bila dovoljno visoka da se možeš kvalificirati za 'resit', što je obično 4, jer ocjene su od jedan do 10.
Iako je samo po sebi zahtjevno meni, kao osobi koju su roditelji uvijek zbrinjavali i tetošili, planirati dan gdje sam na faksu po 5 sati, moram sama kuhat, prat veš, suđe, stan, wc itd., odlučila sam si još malo zapapriti život. Naime, uskoro počinjem raditi, a učlanila sam se i u Hellas triathlon team :). Treninzi tamo su puno drukčiji nego u Swibiru, nema puno ljudi moje godište i svi pričaju Nizozemski, koji ja trenutno još ne znam ni zucnut. Sve to mogu hendlat ali činjenicu da su bike treninzi vani cijelu zimu, to baš i ne mogu, bar ne još. Ali opet, ko zna, možda me odzimogroze…
Iako je puno toga drukčije ovdje, jedna mala stvar je ostala ista. Naime, Hellas su imali svoj triatlonski parti, na isti dan kad je bio i ovogodišnji Swibir party! Jedino što ću reći je da ipak nije SWE bolje nego doma…
