Empire State Building – Run-up (ESBRU) by ARES BURŠIĆ

Serija članaka iz Swibir Mapei Magazina vol7/2024

Više pročitajte na linku:

https://www.calameo.com/read/0057499322f99e807be3a 

Tower running podrazumijeva trčanje po stepenicama visokih građevina. Prva zabilježena utrka po stepenicama organizirana je na Dan pada Bastilje 14. srpnja 1903. godine u Parizu. Prva utrka tower running-a organizirana je dvije godine kasnije 26. studenog 1905. godine po stepenicama Eiffelovog tornja. Najdulju tradiciju ima utrka po stepenicama Empire State Building-a - 45 godina (uz samo jednu pauzu 2020. godine). Utrka po stepenicama jednog od najpoznatijih nebodera New Yorka već dugo se nalazi na mojoj bucket listi.

Za utrku ESBRU sam se odlučio još prošle godine, ali prijava nije išla kako bi se to očekivalo od jedne utrke s takvom tradicijom. Točan datum održavanja ovogodišnje utrke, 9. listopada saznali smo tek krajem srpnja. Registracija se odvijala u dva koraka: prijava početkom i lutrijom krajem kolovoza, tako da sam tek tada saznao da li uopće idem u New York. Tek nakon toga sam mogao početi organizirati putovanje.

Kao i još neke utrke na kojima sam se natjecao i ovu utrku su organizatori osmislili sa zaradom kako jedinim motivom za organiziranjem utrke. Nije trebalo proći puno vremena do prvih frustracija: na utrci organizator ne dozvoljava slušanje glazbe, odnosno upotrebu slušalica, kao niti snimanje fotografija i filmova. Niti pratnja, moje cure, nisu me smjele dočekati na cilju utrke. Kako do sada nisam bio na stepenicama Empire State Building-a, da bih se što bolje pripremio za utrku pokušao sam dogovoriti trening pred samu utrku upravo po tim stepenicama – dobio sam samo kratku odbijenicu i od organizatora i od upravitelja zgrade. Sve što sam znao o utrci je da se treba savladati 86 katova (1576 stepenica), odnosno oko 320 metara visinske razlike. Jedina dobra vijest je bila kako će utrka biti kronometarskog tipa.

U New York dolazimo u subotu 5. listopada. Dovoljno vremena za sve pripreme koje treba odraditi prije utrke. Nažalost nije sve išlo po planu: po stepenicama hotela u kojem smo bili bilo je prilično teško trenirati (premali radijus tlocrta stubišta), a kao šlag na torti dva dana prije utrke pojavila se jaka bol u donjem dijelu leđa.

Na start utrke dolazimo pola sata ranije, podizanje startnog broja, kratko zagrijavanje. Na startu je ukupno 562 natjecatelja svih dobnih kategorija. Podijeljeni smo u nekakve startne blokove, ali bez nekog posebnog reda. Startna lista nije formirana po prijašnjim rezultatima ili barem po dobnim skupinama. Nema gledatelja, samo smo mi u hodnicima i pred startnom crtom. Kronometarski start je takav da je razlika među natjecateljima jedva 2-3 sekunde. Još prije prve stepenice sustižem natjecatelja koji je startao prije mene. Stepenice su uske i svako malo izvedba stepenica se mijenja. Pretjecanja idu jako teško i uz ogroman utrošak energije. Osim boli u leđima, prvih 30tak katova je proletjelo, nakon toga trčim u crnom.

Na 57. katu na kratko odustajem od all out trčanja – s toliko ljudi ispred mene ne uspijevam uhvatiti pravi ritam i teško mi se motivirati na pretjecanja. Većina onih koji su malo sporiji od mene ne žele me propustiti. Iako frustrirajuće, ne osuđujem ih - i oni nastoje utrku završiti u najkraćem vremenu. Nakon sedam katova ipak se uspijevam trgnuti i opet trčim najbrže što mogu. Na cilj sam došao za 15:46 minuta, što je bilo dovoljno za 40. mjesto ukupno i 8. mjesto u kategoriji. Isplatilo se ako ništa drugo zbog pogleda s vrha zgrade na svjetla grada. Možda drugi put bude bolje. Trinaesta stavka bucket liste riješena, još samo 21.