Moje iskustvo s Lađaricama u plavom: Od Ironmana do Maratona lađarica by Nives Šimić
- Marko Miličić

- Jul 30
- 3 min read

Serija članaka iz Swibir Mapei Magazina vol7/2024
Više pročitajte na linku:
Na inicijativu naše kolegice Nikoline Kuvačić, policijske službenice iz Policijske uprave istarske, osnovali smo ekipu „Lađarice u plavom“. Naš cilj bio je sudjelovanje na „Maratonu lađarica“, koji se svake godine održava u Metkoviću, prvog tjedna u kolovozu. U ekipi nas je bilo 13, sve policijske službenice iz različitih dijelova Hrvatske, a posada se sastojala od 12 djevojaka, dok je jedna bila zamjena. Moja uloga bila je parićanje – upravljanje lađom, što su mi iskusniji veslači rekli da je jedna od odgovornijih funkcija u ekipi.

Pripreme smo započele u prosincu 2023. godine, kada smo po planu trenera Štefe Lutza radile na kondicijskoj bazi. U toj fazi djevojke su se individualno fokusirale na snagu i izdržljivost, dok sam ja nastavila sa svojim pripremama za Ironman utrku, pod vodstvom moje trenerice Željke Šaban Miličić. Početkom ožujka 2024. godine krenula je druga faza priprema, a tada sam se po prvi put susrela s lađom i svojom ulogom parićara. Naš trener me učio kako upravljati lađom, kako izvesti okrete i pridržavati se svih pravila koja će me čekati na natjecanju.

Moram priznati da mi na početku nije bilo privlačno to što neću veslati, već „samo“ upravljati. Parićanje po mirnim vodama Jaruna činilo se prilično jednostavno i monotono. No, kad smo se suočili s izazovom okretanja oko bova na natjecanju „Kup Borovik“, stvari su se promijenile. Shvatila sam koliko je važno upravljati lađom pod pravim kutom i u pravo vrijeme, jer svaka greška može koštati cijelu ekipu. Počela sam shvaćati odgovornost svoje uloge – mojim odlukama ovisio je uspjeh tima.

Druga faza priprema, koja je trajala od ožujka do kolovoza 2024., odvijala se na jezeru Jarun svakih par tjedana. Okupljale smo se iz cijele Hrvatske i naporno trenirale. Naše prvo zajedničko natjecanje bilo je „Kup Borovik“, gdje smo među sedam ekipa zauzele drugo mjesto. Bile smo ponosne jer, iako debitantice, pokazale smo da možemo parirati najboljima.

Parićanje, iako zahtjevno, pružalo mi je osjećaj odgovornosti. Dok su moje kolegice bile snaga ekipe, ja sam bila ona koja je morala biti koncentrirana i donositi brze odluke. Uspjeh ekipe nije ovisio samo o fizičkoj snazi, već i o zajedništvu i skladu među nama. Moram priznati da meni, zbog moje funkcije, pripreme nisu bile toliko naporne kao curama koje su veslale. Ipak, kad god je trebalo, i ja sam znala uzeti veslo u ruke.
Što se tiče samog Maratona lađarica, bilo je nevjerojatno vidjeti koliko je to natjecanje važno stanovnicima Metkovića. Osjetila sam kako cijeli grad živi za taj događaj, koji za njih predstavlja pravi praznik. Utrka starta ispod mosta u Metkoviću, a cilj je u Opuzenu, na udaljenosti od 10 kilometra. Na startu smo se našle uz bok 15 ženskih ekipa, a mi smo u cilj ušle kao šeste. Kada pogledam unatrag, naše ostvareno vrijeme ove godine bilo je isto kao vrijeme pobjedničke ekipe prošle godine, što dovoljno govori o našoj konkurentnosti, s obzirom na to da su se mnoge ekipe sastojale od žena koje od malena veslaju na Neretvi.

Posebno želim naglasiti da je od svih nas, samo jedna djevojka imala prethodnog iskustva s veslanjem prije početka priprema. Većina nas prvi se put susrela s veslom na prvom treningu. Veslanje lađe je izuzetno naporno – u jednoj minuti izvedemo oko 60 zaveslaja, što znači da u sat vremena napravimo oko 3.600 ponavljanja, a svaki zaveslaj težak je oko 30 kilograma.
Iako smo se pripremale na mirnim vodama Jaruna, natjecanje na divljoj rijeci Neretvi bio je dodatni izazov. No, uspjele smo ga svladati. Moje kolegice i ja pokazale smo da smo dorasle zadatku i opravdale povjerenje MUP-a postignutim rezultatom.
Za kraj, mogu reći da je veslanje lađe predivan, ali izuzetno zahtjevan sport. Iako dolazim iz individualnih sportova, ovo iskustvo timskog rada bilo je neprocjenjivo. Drago mi je što sam imala priliku isprobati nešto potpuno drugačije, a veselim se budućim izazovima s „Lađaricama u plavom“.












My impressions of Glory Casino are extremely positive — it’s a well-built platform with a massive amount of content and features. The game collection alone is worth highlighting: hundreds of slots, table games, card games, and plenty of live streams featuring real professional dealers. The graphics in most titles are impressive, and the bonus mechanics are clearly designed with attention to detail.
The payments are another major plus. Deposits are handled instantly, and withdrawals are surprisingly fast. I use an e-wallet, and the payouts arrive quickly without hidden terms or complicated verification steps.The loyalty program adds even more motivation — holiday gifts, free spins, personalized bonuses, and regular promotions that make gameplay more rewarding.
Overall, the platform feels honest, stable,…