Preuzteto iz Swibir Magazina vol6/2023 a više pročitajte na linku:
U mojoj se obitelji gotovo nitko nije bavio glazbom, za razliku od sporta koji je cijeloj obitelji jako blizak. Iz tog razloga, sport je uvijek bio prisutan, a triatlon je kao jedan u nizu došao u 1. srednje. Doduše, u mom slučaju, sport je bio sporedna aktivnost jer je većinu vremena zaokupirala glazba. S obzirom da glazbeno obrazovanje kod nas nije navika kao što je to sport, baviti se glazbom bio je moj odabir uz naravno poticaj roditelja koji su me za početak upisali na tečaj sintisajzera, a zatim je slijedio i nagovor ravnateljice koja je prepoznala talent. Nakon toga, tijekom idućih 11 godina školovanja, moja ljubav je za glazbom samo rasla, te je brzo došao i trenutak završetka srednje škole, odnosno kod nas instrumentalista, to je maturalni koncert kao oblik završnog ispita ili rada. Paralelno sam polagala mature u srednjoj školi i pripremala se za upis na Medicinski fakultet što je iziskivalo dobar raspored i pripreme. Naravno, pripreme za maturu, a pogotovo mislim na maturalni koncert, ne traju tjedan dana, već započinju na početku te školske godine, a u širem kontekstu i puno prije. Vjerujem kako je cijeli proces dobro poznat i svim sportašima koji primjenjuju isti obrazac, a osobito triatloncima koji i sami znaju kada započinju pripreme za sezonu. Moj klasičan tjedan u 4. srednje izgledao je tako da sam obaveze i nastavu iz obične škole u kombinaciji s istim iz glazbene rješavala radnim danima, gotovo cijelu subotu provela na ostatku nastave u glazbenoj, a nedjeljom su slijedile pripreme za fakultet i državne mature. U međuvremenu je bilo pobacano svakodnevno vježbanje instrumenta, dodatne probe za koncert i ponekad neko natjecanje, a negdje se moralo ubaciti i malo fizičke aktivnosti i za tijelo i za glavu. Bez obzira što su meni treninzi bili u drugom planu, kad bih god došla na trening, čekali su me samo osmjesi, dodatna motivacija i svačija volja i želja za dobro odrađenim treningom na čemu se posebno mogu zahvaliti svojim trenerima Željki i Marku te dobrim prijateljima koji su to omogućili. Što se tiče mog maturalnog koncerta, to je bila prilika da okupim sve meni drage ljude, uključujući i ekipu s triatlona, i pokažem što sam naučila. To je za mene bilo neopisivo iskustvo jer je zaokružilo moje školovanje kao šlag na torti te sam dobila priliku da približim svoje interese i taj cijeli svijet ljudima koji me u tome potiču. Također, uvijek je lijepo vidjeti i osjetiti da se sav uloženi trud, bez obzira na uspone i padove, isplatio i omogućio da taj trenutak uistinu bude poseban. Kontinuirani rad, upornost, mirna glava, velika ljubav i strast za tim što radiš uvijek te drže budnim i čine vlastite ciljeve lakšim za doseći, a sport i glazba pomažu, i na neki način te tjeraju, da stvoriš naviku i naučiš kako to i postići. Za kraj, ja sam upisala Medicinski fakultet u Zagrebu, a ljubav za glazbom naravno nije prestala te, ipak puno rjeđe nego prije, još uvijek sviram u orkestrima i pjevam u zboru te na taj način i dalje uključujem glazbu u svoju svakodnevicu.
Program nastupa:
