Iz Swibir Magazina vol3/2020.
Više pročitajte na linku:
Da li je bolje napisati „posao i sport“ ili ipak ljepše zvuči „sport i posao“?
Možda manje od promila ljudi imamo danas u Hrvata koji žive kao profesionalni sportaši (osim nogometa i još nekoliko ekipnih sportova), pa se sve svede na amatersko bavljenje sportom.
To znači da od nečega treba živjeti, pa većina ljudi koji bi i htjeli provoditi više vremena trenirajući moraju odraditi „svojih 8h“ da bi stvorili egzistenciju.
Kada ste zaposleni čovjek, jedina nepoznanica u formuli je vrijeme, a dan nema više od 24h.
Ukoliko imate svoju tvrtku ili ste manager u nekoj odgovornost dodatno raste, pa to još više komplicira pronalazak slobodnog vremena, naravno da nije isto biti zaposlen u privatnoj tvrtki ili ste neki službenik u lijepoj našoj, pa jedva čekate da otkuca 16h.
Čovjek u radnom odnosu koji započne dan sa treningom, ima više volje, snage, psihički je stabilnija osoba da odradi sve radne aktivnosti i poslije ima vremena za možda drugi trening ili sve ostale obaveze koji ga čekaju.
Razina spremnosti jednog sportaša u triatlonu kao sportu izdržljivosti ovisi o broju sati provedenom u treningu, teško je govoriti o satnici, ali okvirno oni koji imaju više od 15h tjedno smatraju dobro utreniranim sportašima i imaju drugačije poimanje sporta kao da je amaterski.
Prioriteti u životu su ti koji definiraju slobodno vrijeme, pa osim posla većina ima obitelj, prijatelje, hobije, sve druge obaveze i opet se vratimo na onih 24h jednog dana.
Ključna je ljubav prema sportu, ako nešto voliš nećeš naći izgovor za ne odraditi trening, nitko ti ne može uzeti ono što voliš.
Treba naglasiti da bavljenje sportom produžuje životni vijek jednog ljudskog bića i značajno utječe na zdravlje čovjeka tokom cijelog života.
U nedostatku vremena ponekad je dovoljno i 30 minuta dnevno da se čovjek osjeća ispunjeno i trening ima svoju svrhu u sportskom smislu.
Nije sama fizička aktivnost ta koji čini jednog sportaša boljim, uvijek treba ravnomjerno rasporediti vrijeme koje imamo za samu fizičku aktivnost, pravilu prehranu i dovoljno vremena za spavanje i dobar san.
Neki me pitaju kako nakon 20 godina u triatlonu, na zahtjevnom poslu koji obavljaš i sa 45 godina ipak uspijevaš biti kompetitivan.
Da živim 3 života, odgovor je jednostavan, sport je ono što me ispunjava, čini sretnim i jednostavno ne bi mogao živjeti bez njega, VOLIM što treniram, a posebno što se natječem, svaki tjedan bar jednom mogao bi na startnu liniju.
Do kada će biti tako ovisi isključivo o zdravstvenom statusu tijela kao fizičke mogućnosti bavljenja sportom, sve ostalo volja, upornost, psiha biti će prisutni do zadnjeg otkucaja srca.
I za kraj mogu kazati organizacija vremena u jednom danu je ključna da se stvori vrijeme potrebnu za trening, mnogi gube bespotrebno minute, tko želi uvijek će naći vremena za sport.
