Iz Swibir Magazina vol3/2020.
Više pročitajte na linku:
Nagrada “Ivan Lukić” Triatlon kluba Swibir dodjeljuje se za fair play ili za posebno dostignuće u triatlonu i općenito sportu te je posvećena Ivanu Lukiću - VELIKOM SPORTAŠU I PRIJATELJU.
Ivan živi u našim srcima, a kako bi on i dalje živio kroz sport koji je živio i disao, triatlon klub Swibir svake će godine dodijeliti simboličnu nagradu “Ivan Lukić” u obliku biciklističke kacige.
Jedan od zadataka nagrade “Ivan Lukić”, osim nagrađivanja zaslužnih pojedinaca, jest i promicanje sigurnosti biciklista u prometu jer je kaciga najvažniji dio biciklističke opreme te može spasiti život.
IVAN LUKIĆ
Ivan Lukić je 6. srpnja 2008. izgubio život u prometnoj nesreći vraćajući se kući biciklom s treninga, nažalost, bez kacige. Ivan Lukić bio je savjestan i marljiv i svojim je životom bio uzor mlađim sportašima. Osim što je radio u triatlonu, bio je nogometni sudac te odličan student kojeg je samo diploma dijelila od profesora kineziologije. Bio je trener u TK Swibir i aktivni natjecatelj u triatlonu. Nesretni slučaj udaljio ga je od njegovih snova u sportu. Ivan je uvijek zračio pozitivnom energijom te nam se svima uvukao pod kožu i ušao u naša srca i živote. Bio je osoba velikog srca, osoba od čelika, veliki optimist i entuzijast koji je svojim životom zasigurno zaslužio naziv pobjednika. IVANE, ti se nalaziš u svakom našem zaveslaju, okretu pedala, koraku trčanja... ZAUVIJEK SI S NAMA....
Naravno, ovaj kratak tekst teško da može reći dovoljno o Ivanu i njegovim kvalitetama, no oni koji su ga poznavali znaju da bilo kakav tekst ne bi bio dovoljan...
Triatlon klub Swibir ove, 2020. godine, odlučio je godišnju nagradu “Ivan Lukić” dodijeliti Zdravku Maleziji. Zdravko će se tako pridružiti dosadašnjim dobitnicima: Borko Prvan 2010., Andrej Vištica 2011., Matija Krivec 2012., Ivan Jakovac i Viktor Sarić 2013., Ares Buršić 2014., Sonja Škevin i Željka Šaban Miličić 2015., Tomislav Hećimović 2016., Vitomir Lazić 2017., Bruno Grošić 2018., te Maja Bonačić 2019. godine
Svi znamo da je 2020. godina vrlo izazovna za sve. Početak epidemije COVID-19 početkom godine je bio šok za sve. Borimo se protiv nečega što ne poznajemo. Usljed pandemije i lockdowna Zagreb je pogodio veliki potres. Kao što sve velike nesreće iznesu puno toga lošeg u društvu tako iznesu i puno toga dobrog. Tako i ljude sa velikim srcem. Naš Zdravko sa velikim srcem je tada odmah bez razmišljanja i straha od pandemije priskočio zajedno sa ostalim alpinistima pomoći najpogođenijim ljudima. Uklanjajući opasne po život ostatke potresa po krovovima zgrada te im probati osigurati sigurno mjesto za život. Ovom nagradom želimo odati priznanje svemu onome što je Zdravko nesebično napravio jer u svemu tome vidimo i našeg Ivana.
IZJAVA ZDRAVKA MALEZIJE
Siguran sam da ima puno više ljudi koji bi, prije mene, u ovoj godini trebali dobiti ovu, ali i mnoge druge nagrade. Tu su prije svega medicinske sestre i liječnici koji se cijelu godinu bore s pandemijom, a onda i vatrogasci koji su padali s nogu kako bi sa krovova skinuli sve komade dimnjaka, crijepova i cigle, koji su prijetili građanima Zagreba nakon potresa koji nas je zadesio. Upravo u suradnji s njima se pojavila inicijativa visokogoraca i alpinista, da se uključe u sanaciju krovova i pomognu vatrogascima i građanima. Mađu tih stotinjak ljudi našao sam se i ja i pomogao koliko sam mogao, a sve u trenutku kada su institucije zakazale s reakcijom, a vremena za čekanje nije bilo. Bila su to 2-3 vrlo intenzivna tjedna, gdje smo na terenu svi disali kao jedan, ne razmišljajući o mogućim posljedicama, jer nam je cilj bio pomoći našim sugrađanima u trenutku kad im je bilo najpotrebnije. "
Ove godine biciklističku kacigu Nutcase kao nagradu za Zdravka donirala je tvrtka Arvio Sport koja je prepoznala vrijednost ove nagrade te promicanja sigurnosti biciklista u prometu te joj se ovim putem zahvaljujemo.
Dodjelu nagrade “Ivan Lukić” za 2020. godinu kao i prošlih godina završit ćemo poznatim citatom Veljka Rogošića: “Ne krase samo rezultati sportaše već i njihova osobnost, ljudskost, plemenitost i dobrota. Sport se živi, a ne odrađuje”.
P.S. Zdravko je bio među prvima i u Petrinji, organizirao ekipu koji su pomagali gdje je trebalo.
