• Marko Miličić

EVERESTING S MAJOM BONAČIĆ

Iz Swibir magazina vol2/2020 više na linku:

https://en.calameo.com/read/0057499328c619dc2c0d0




Opiši nam što je to zapravo Everesting?

Everesting je sukcesivno skupljane nadmorske visine od 8848 m, što je visina Mt. Everesta u jednoj aktivnosti.


Koja su pravila Everestinga?

Postoje discipline Everestinga, trčanje i biciklizam, za oba su pravila vrlo slična. Dakle, morate u jednoj aktivnosti sakupiti ukupno uspona minimalno 8848 m nadmorske visine. Dakle, nema gašenja sata, nema spavanja. K tome, ta aktivnost mora biti na jednom usponu, koji se onda “pegla” gore-dolje. I tu se mora biti mudar, koji uspon odabrati, a da bude idealan. Obično kažu da je za bicikl najbolje da je prosječan nagib oko 8% i što ravniji spust. Naime, ideja je da cijela priča bude što manje naporna – dakle, niti previše kilometara ukupno niti prestrmi uspon.


Kako se prijavljuju rezultati za službeni poredak na Everesting?

Cijela aktivnost, osim što mora biti jedna jedina, mora biti na odabranom Strava segmentu i snimljena točno određenim uređajima (većina novijih Suunto i Garmin uređaja, koji imaju i barometar). Zatim se šalje taj Strava log na službenoj stranici. Ja sam recimo samo zbog toga napravila Stravu, koju sam do tada izbjegavala u širokom luku.


Kako si se ti odlučila za Everesting?

Odlučila sam se nakon što sam sredinom kolovoza pročitala prvi put o tome u novinama i zvučalo mi je dovoljno suludo da me zaintrigiralo. Zatim sam vidjela da je kolega biciklist to izveo u humanitarne svrhe i tada se rodila ideja.


Kako si se spremala za Everesting?

Nisam. Odnosno, prvi Everesting biciklom sam napravila 2 tjedna otkad sam saznala da uopće postoji, a drugi Everesting samo 3 tjedna kasnije. Zanimljivost je da sam jedina osoba na svijetu koja je napravila oba Everestinga u istom mjesecu (ako ne i godini). Odluka o datumima pala je vrlo jednostavno – gledala sam koje vikende imam slobodne u jesenskom dijelu, jer inače radim većinu vikenda. I nisam mogla baš naći, tako da sam prvi Everesting radila poslije radnog tjedna u Osijeku/Beogradu. Dan prije sam držala cijeli dan edukaciju u Beogradu do 17 h, sjela u auto i uletjela u Kaufland u 21 h, da kupim hranu koja će mi sutradan trebati. Eto, to su moje pripreme za Everesting. Već sam bila na nogama u 3.30 sati.


Kako je prošao tvoj prvi Everesting s biciklom na zelenoj magistrali?

Prognoza je bila očajna za taj dan, najavljivali su apokalipsu. I zaista je padala kiša noć prije, tako da sam prvi uspon odradila po mraku i kiši, s divljim svinjama koje su prelazile cestu gore na vrhu. Međutim, moram naglasiti da je vrijeme bilo dalje uglavnom suho, samo s malo kišice, ništa naspram najave. I kako su usponi kratki (ukupno 27 komada) i svatko ih može odraditi biciklom, imala sam društvo većinu uspona. Uključujući zadnjih 5 uspona. Prolom oblaka krenuo je 20 min poslije završetka. Cijela priča je trajala malo ispod 19 h.


Za drugi Everesting trčanja na Sljemenu pokrenula si dobrotvornu akciju, reci nam nešto više o tome i rezultatima same akcije?

I prvi Everesting je išao za udrugu “Veliko srce malom srcu”, ali nije bila organizirana konkretna kampanja, jer nije bilo vremena za to. Međutim, do drugog Everestinga bilo je više vremena i prvi sastanak s udrugom Dar dogodio se taman u Osijeku prije prvog Everestinga, gdje smo dogovorili cijelu priču, Ana, Marin i ja. Odlučili smo staviti veću cijenu pojedinog uspona pa da se proda manje, uz mogućnost da se proda više. I tako je pala odluka na cijenu od 3000 kn po usponu, ukupno 14 uspona. Ja sam onako na brzinu odabrala Mrcinu kao stazu za penjanje, čisto kao marketinški dobru priču s mogućnošću dobre logistike. U životu prije nisam prošla tom stazom do vrha niti sam znala kuda i kako ide, profil ili bilo što slično. Tako da sam za prvi uspon u 4 ujutro koristila gpx file da se ne izgubim. Toliko o mojim pripremama. Uglavnom, prodano je svih 14 uspona 5 dana prije samog Everestinga, uz još par tisuća kuna ekstra individualnih donacija. Ono što mi igra oko srca posebno je što su 10 uspona otkupili ljudi iz sporta, koje osobno poznajem. Predivno! Skupljen iznos je omogućio ne samo projekt “Zimu s terapeutom” (što je bila inicijalna ideja, jer im je propao natječaj na koji su prijavili), nego i “Proljeće s terapeutom”.


Kako je prošao tvoj drugi Everesting trčanja na Sljemenu?

Drugi Everesting je… bio zanimljiv. Trajao je dulje od očekivanog, ukupno 26 i pol sati, a od toga 13 sati mraka i 7 sati pljuska. Upravo mi je ta kišurina, koja ovog puta uopće nije bila najavljena, za razliku od prvog Everestinga, stvarala najviše problema. Od gubljenja vremena na presvlačenje do smrzavanja, zbog bolesti cirkulacije koji imam. I onda je pao mrak i ostala sam sama. Sama na cijeloj planini, jer nakon sati i sati kiše i potoka koji su se stvorili, svi su se normalno pokupili dolje u Zagreb. Tu sam malo psihički krizirala, tamo negdje oko 22 h (prvi uspon je krenuo u 3.55 sati), jer smo u mrakači bili samo životinje I ja. Srećom, malo plakanja na fejsu, budući da sam snimala filmiće na kraju svakog uspona, riješilo je stvar. Došao je trio tim Željko, Matija i Goran, koji su mi pravili društvo do kraja. Divno!


Reci nam nešto više o kombinaciji dvaju Everestinga bike/trčanje unutar određenog vremenskog perioda?

A ne znam što bih rekla, nisam baš puno razmišljala o tome je li to možda malo too much. Ali kada sam 4 tjedna kasnije otišla i na SP u 24 h trčanja, moje tijelo je zaključilo da je ipak previše. Organizam mi se u samo 15 min kompletno urušio, negdje u 9. satu utrke, što je rezultiralo višestrukim povraćanjem i temperaturom. Tijelo je reklo svoje. Još sam samo 2 tjedna prije SP-a ležala u bolnici s teškim potresom mozga, tako da sam ipak očito pretjerala. To je s tim ultra disciplinama, ostavljaju dugi i podmukli umor. Recimo, poslije ultramaratona na 6 h, nisam se niti upalila, iako sam istrčala 74 km. Ali tjedan dana kasnije nisam mogla niti približno dobro trčati običan polumaraton, iako sam imala feeling da mogu. Zaključno, treba biti oprezan i upoznavati svoje tijelo. Inače imam jako dobru brzinu oporavka pa vjerujem da sam zato i mogla to izvesti u samo 3 tjedna. Osim što imam glavu za to. Zato se uopće i ne pripremam – jer znam da ću izvući.


Koji su ti najteži, a koji najzanimljiviji trenutci na Everestingu?

Pa najteže mi je bilo po toj kiši i potocima bauljati gore, jer je trajalo punih 7 sati, ali me tu Ares Buršić psihički izvukao, jer je došao odraditi 2 ta kišna uspona sa mnom. A drugi trenutak je već bio prije opisan, u mraku. Na biciklu zapravo nisam imala teških trenutaka. A najzanimljiviji trenutak su bile halucinacije u 3 ujutro druge noći run-Everestinga. Znate li da postoje bijeli majmuni na Medvednici?




35 views0 comments
  • White Facebook Icon
  • White Instagram Icon
  • White YouTube Icon

Triatlon klub SWIBIR

Adresa: Sv. Mateja 120, Zagreb
E-mail: tkswibir@tkswibir.hr


Matični broj: 1819267  |  OIB: 96866297102 

Žiro račun: 2500009-1101158002 

SWIFT: HAABHR22 IBAN: HR23 2500 0091 1011 58002

Predsjednik kluba:

Marko Miličić

Telefon: +385 99 2222772    

Informacije o upisu novih članova, treninzima i terminima:


Vinko Vrebac 

091 7913 174 

Željka Šaban Miličić 

098 775 792