|
Rapski triatlon 2010-05-29
Krenuli u dosta lijepo subotnje jutro prema Rabu. Tri bajka na krovu, kontroliramo ih kroz šiber, drže se dobro. U autu 4 swibirca – Bradath, Darko, Jan Marko i moja malenkost, Zdrale. Negdje koli Jaske zapitamo se jesu li Jakovci krenuli pa ih nazovemo. Veli Jakovac prek telefona da su krenuli prije dvadesetak minuta i da baš prolaze pored nekih radova na cesti. Pa i mi prolazimo pored radova na cesti, veli Bradat, hej, imate tri bajka na krovu, vidim vas. Tako i bi – bili su cca 150m ispred nas. Da smo se dogovarali nikad se nebi tak našli. Da prikratim, dalje smo se vozili u kompi sve do trajekta u Jablancu. Trajekt vozi svako malo, učas smo preko na Rabu. Gledam cestu i čini mi se da je dost valovita – bilo bu žmefke na bajku.
Registracija i akvatlonci
Registracija i razgledavanje tranzicije, plivačke rute i okoliša, spremamo se za trku. Vrijeme je idealno, možda malo previše sunca, neki se od nas kremiraju. U 13 nastupaju akvatlonci, prvo ide najmlađi Jakovac, a brzo za njim u drugoj grupi najmlađi Jukić. Otplivali i odbežali su hrabro i uletili u cilj.
Supersprint
Bilo je pomalo nejasno gdje je start i kud i kam se pliva na početku tako da sam među zadnjima uskočio u more. Od bola u ruci prilikom spuštanja s mola nisam ni primjetio jel more hladno ili nije. Zapravo je bilo idealno za plivanje kratke distance od cca 400m. Start je bio buran, sa puno pjene. Tek nakon nekoliko desetaka metara ukazalo se dno kroz čisto more. Izgledalo je kao da plivamo u velikom bazenu, jer je dno bilo pješčano i ravno. Dok sam plivao učinilo mi se da sam iza Brade, i da on nekako felša prema van ali kasnije se ispostavilo da je to bio Goran dok nas je Brada ostavio dosta iza sebe. Okret oko jedne bove, druge, i eto nas na plivačkom cilju.
Bežimo prema tranziciji i kreće obuvanje, kaciga i to. Gorana više ne vidim, odjurio je ko raketa, Bradu sustižem i prestižem na usponu koji vodi od tranzicije do glavne ceste. Taj uspon je jeziv, i kako se ide prema gore tako postaje sve strmiji, sreća da ga nisam išao vidjeti prije trke, kao neki. Zadnjih dva tri metra me podsjetilo na Zid na putu na Plešivicu, ali sam uspio da ne stanem. Dalje puca široka cesta i velika nizbrdica. Dodajem gas, a mjenjač škljoca li škljoca, cesta je stalno gore – dolje, treba stalno mijenjati brzine. Je mi teško, ali znam da su mi bregi jedina šansa za pobjedu u duelu s Bradom... Napredujem dosta dobro i čak sustižem dva tri bajkera i prelazim ih. Negdje na oko km od okreta u suprotnom smjeru projuri Ivan Jakovac, a brzo za njim i Goran Jakovac. Okret, i krećem za njima. Negdje na dugačkoj uzbrdici me prelazi neki Rambo na trekkingu, pak da obranim čast cestovnjaka pojurim za njim. Jureći tako vidim Bradu kako se velikom brzinom spušta prema dolje, par km iza njega i Darko, ostavlja dojam kao da je krenuo bicom na plažu. Zadnji veliki uspon na cesti i onda strava zadnjih par minuta – spuštanje niz nagib od 50% prema tranziciji – izgleda 16 puta gore kad se ide dole, negoli gore. Kočim z obje kočnice i nekako se dotepem do tranzicije.
Ostavljam bajk i krećem lagano, pa to je sad samo 2.5 km, pomislim da se ohrabrim. Trčanje je uz rivu, puno djece dijele vodu, koju ne uspijevam piti u trku. Čujem da netko trči na pola metra iza mene i kad sam malo usporio, pređe me čovjek koji se prije trke bio raspitivao kod Gorana na engleskom oko detalja. Kako se kasnije ispostavilo on je osvojio srebro, eh da sam znao pa malo potegnuo... No, trčim dalje, čini mi se dosta brzo i nakon okreta susrećem Bradu koji hrabro dobaci da će me zacijelo stići. No, čini mi se predaleko. Nastavljam dalje i jedno 500m od cilja se okrenem za svaki slučaj da vidim jel sve čisto. Nema Brade. Nastavljam i ulijećem u cilj dosta velikom brzinom, onako više za publiku...
Dodjela medalja
Relaksiramo se nakon kupanja u moru, na plaži, cca 50m od cilja i mjesta dodjele medalja, kadli čujemo „a sada će medalje podijeliti najšarmantnija hostesa“, eh, lijepo pomislim. Kreću juniori, kadeti, aplsolutni s našim Ivanom koji je uvjerljivo pobrao zlato, štafete i td. Odjednom čujem „u kategoriji rekreativaca, treće mjesto Zdravko Jukić“, pojurim s plaže prema hostesi, tj. postolju, kad tamo neki bradati sudac dijeli medalje, izgleda da su hostesu već potrošili ovi mlađi... No, medalja je medalja. Drugo mjesto pripadne onom Švabi sa trčanja, a prvo mjesto Goranu Jakovcu koji je time obilježio veliki povratak nakon tegoba s nogom! Čestitke!
Ručak za sudionike
Samo da ostane zabilježeno, da se je organizator isprsio sa all you can eat ponudom bolonjeza, lignji, krumpir salate i pizze za sve sudionike!
Suma sumarum
Uz izlet riječ da bi rekel, predstavnici TK Swibir-a su osvojili 6 medalja, 2 zlatne, 2 brončane i 2 za sudjelovanje na ovoj ekspediciji.
|
